09.10.2009., petak
kako si prostremo...
 polako usnem sa mislima divnim, da puti su nam krojeni isti, i kako si zajedno plahtu prostremo, da ćemo tako zajedno i na nju prileći… dok ploviš na mekom oblaku snova, promatram svaki trzaj tvoga oka, i dok mjesečina tvoj obraz obasjava, pitam se da li snivaš iste snove kao ja…. potiho Bogu moja duša se obraća, zahvaljuje što pored nje se budiš sada, i što osluškuje lagane otkucaje srca tvoga, dok ti rosna java na vrata zakuca… |
04.10.2009., nedjelja
u sivilu...
 vjetar svom silom puše, ali nikog i ništa ne dotiče, te kapi kiše što se s neba spuste, ne ostavljaju traga, na sam dodir se gube… za onim mirisom latica, vapi srce izgubljenog leptira, ali u sivilu mirisa nema, niti leptirovih šarenih krila, magla gusta sve je progutala… svaki dio tijela što se kreče, čini pokrete i djela, što ne idu u korak s mislima, duša se polako zatvara, ne, to nisam ja… |
