22.11.2008., subota
da li ćeš...
 koliko god jako vrisnula, iz petnih žila glas ispustila, da li ćeš čuti me, koliko god glasno zajecala, iz oka najtužniju suzu pustila, da li ćeš primijetiti je… u svakoj zraci sunca osjećam te, dodirom vjetra miluješ mi obraze, ptice glasom tvojim zbore, mjesečinom osvjetljuješ mi pute… kapi kiše kad mi umivaju lice, znam da tvoje srce plače, kad duga na bistrom nebu osvane, znam da ti je duša puna sreće… koliko god jako ime tvoje izustila, iz petnih žila glas ispustila, da li ćeš čuti me, koliko god glasno nasmijana, iz oka najsretniju suzu pustila, da li ćeš primijetiti je… |
14.11.2008., petak
ne kaljaj ponos svoj...
 putovi isti nam nisu suđeni, molim te dostojno oprosti se, ne kaljaj i to malo ponosa svog, što ti na dlanu ostadoše… svaka tvoja riječ u srce me bode, i tužna misao navire, ali s ponosom glavu dižem, jer ja sam ta koja iskreno voljela je… više nema smisla tražiti krivca, živi život ne kaljajući se, riječi su izrečene, a dijela učinjena, prošlost se mijenjat ne može… moje duša se pokajati neće, jer ona zaslužuje više, odlazim gdje me istina okružuje, ali u tvoj zagrljaj nikad više… |
11.11.2008., utorak
ko dopušta onom gore da dirigira...
 mladi žele imat pravo glasa, da ne padaju pod tuđa koljenja, da su pravog suda, i bez ikakvih predrasuda, da upijaju pozitivu od iskusnijih i starijih, a njihova ideja svijet da duhovno obogati... što je to danas umjetnost akta, a što vulgarna golotinja, očito ni osoba koja podupire "svoje JA", nema raščišćen stav mišljenja, dovoljna je samo jedna kritika, i misao se okreće za 180 stupnjeva... ma gdje je tu budućnost, koju mladi uzalud prizivaju, pitate se zašto ovi na vrhu, i dalje mladima dirigiraju, odgovor je žalosno jednostavan, e zato što se mladi međusobno baniraju… a ko na kraju izvlači deblji kraj, da li baniran il onaj koji banira, samo ću još ovo reći, da ovaj gore koji niti ne zna, da Caps Lock znači velika slova, i dalje s osmijehom na licu dirigira! |
