pjesma duše moje...

28.09.2008., nedjelja


anđeosko dijete...


/

toliko ispremiješanih vremena,
samo jedna sekunda,
vječnost je bila,
pogled u budućnost daleku,
ili prošlost neostvarenu…

poput mora što je zakoračilo u bonacu,
oka dva biserno plava krasila ga,
na laganom vjetru kosa lepršala,
poput tamnog neba,
kada se mjesec iza crnih oblaka skriva…

nijemo u moj obraz zagledao se,
riječi potrebne nisu bile,
nevini osmjeh tajnu skrivao je,
samo za jedim odgovorim,
moje srce vapilo je…

bol niz oči potekla je,
u grudima pitanje stezalo me,
tko si ti anđeosko dijete,
lagano san u javu uplovio je,
i suza na jastuk kapnula je…


14.09.2008., nedjelja


zašto sam zrak udahnula...




što je nevidljivim perom ispisano,
Bože da li koračam ispravno,
što me u ovom životu čeka,
zašto sam zrak udahnula…

dali mi je duša podarena,
da spasim slučajnog prolaznika,
ili onu nježnu lastavicu,
što joj krilo nevera ozlijedila…

ili me iščekuje usamljena duša,
što joj je nada potonula,
kako bi iskrenim zagrljajem mojim,
upotpunjena pravim putem krenula…


10.09.2008., srijeda


u sjeni...




u tišini sjene se skriva,
skromnu ljepotu tajnom prekriva,
nije željan niti pohvala,
niti divljenja,
a osjećaje u srži korijena,
grumeni zemlje drže nedodirljivima...

od pogleda bježi smjelo,
na pitanja njegovo uho postaje nijemo,
Bog stvorio te da mamiš poglede,
ali tko si zapravo ti divno biće,
zakorači na zraku što kroz tamu prodire,
i bez straha razotkri se…

i kroz svu tu tminu što te okružuje,
iskrenom pogledu sakriti ne možeš,
koliko duša tvoja divna je,
zato uzdigni se,
jer vrijedan si svakog ovog stiha,
što moja duša za tebe ispisaše…

07.09.2008., nedjelja


zagrljaj...


/

i nakon svih ti bolova,
gorkih laži i spletkarenja,
što opekli su,
poput gorućeg ugljena...

nakon svih tih isplakanih noći,
nezaraslih rana i nijemih vrisaka,
što urezali su se,
poput sjećanja vidljivih na kori drveta…

i nakon toga zastanem,
i sama sebe zapitam,
zar u ljubavi grešaka nema,
da bih nešto naučila…

jer nakon svega,
opet bih sve to ponovila,
poželim da me neko zagrli,
i nikad iz svog zagrljaja ne pušta…

upijate i dio duše moje spremajući je pod okrilje svoje …
čitajući stihove ove,
pjesma duše moje...