28.08.2008., četvrtak
usponi i padovi...
 usponi padovi, iznova i iznova ponavljaju se, kao izlizane ploče stare, snage nemam više, ovo do ludila dovest će me… venama vrištim, sluh nijemim postaje, ako utihnem poput srne, misli mi se gube, samoća me okružuje… što li to govore, do mene ne dopire, u glavi su samo jeke, svih padova i uspona, ne mogu do daha… neka sve stane, da bar ledena rosa padne, i svaki osjećaj zamrzne, sjećanja nestat će, a misli smiraj u ledu naći će… |
24.08.2008., nedjelja
poklonjeno vječno sjećanje...
 iza svake izrečene riječi, duše svoje, ponosno stojim, i niti malo ne žalim… sve ti poklanjam, svaki nježan dodir moj, koji si osjetio na koži svojoj, svaki meki poljubac, koji si okusio s usana mojim, svaki vedar osmjeh, koji si upio s lica mog… ali srce ti ne dam, ono ide sa mnom, novi vlak čiste ljubavi, zagrljajem stići će, iako povrijeđeno ostade, nekog drugog zavoljet će… a sve ostalo zadrži za sebe, neka ti je to od mene, poklonjeno vječno sjećanje, pa ako ti suza kapne, neka kapne na svaki dio, poklonjen od mene… neka te tada prisjeti, da svjesno si povrijedio, jedno nježno ljudsko biće, koje te iskreno voljelo… |
ima li smisla...
 zaljubiti se ima li smisla, naivno u plamen vatre zakoračila, ožiljak vječna je uspomena, svake sekunde zapeče, vjerovanja u iskrenog čovjeka, u gorki dim se pretvore… ima li smisla poljubac primiti, bolne suze već lice su krasile, poput oštećene barke, da li ću u duboko more opet potonuti, a samo želim sigurno, na dlanovima njegovim ploviti… |
23.08.2008., subota
oblak , nebom što ploviš...
 bistrina uma, odraz ostavlja u dubinama, drugi svijet se nadzire, drugi svijet gdje zla nema... priđi bliže, ugledaj se u sebe, pogledaj odraz svoj, ne boj se... zamisli se, gdje su sve boje života, ne u njima, u tebi duboko skrivene... izdahom pusti ih, da ih i drugi vide, ne srami se, jer savršenstvo isijava iz tebe... oblak, nebom što ploviš, dubina mora, ogledalo je tvoje... |
