14.10.2007., nedjelja
poput kule od pijeska...
 suza za suzom kaplje, uzburkano more ispod navire, polako bespomoćno tonem, rukama zrak hvatam, u tuzi svojoj umirem… toliko grešaka učinila, ali nikad laž usnama prozborila, bez granica bez cenzure, sebe cijelu dala, sama sebi sudila… sve se srušilo, poput kule od pijeska, morem odneseno, ono u što sam vjerovala samo je iluzija, moja naivna bujna mašta… odlazim srca praznoga, ali za onu jednu suzu molim, gdje ću spoznati, i na sekundu osjetiti, da u tvom srcu ljubav ipak postoji… |
u boli se sreća rađa...
 ako se bol srca ne osjeti, odbačenost voljene osobe ne doživi, sreća ljubavi se ne zna cijeniti… zato ti hvala, hvala ti na suzama tuge, što su se niz moje obraze slile… hvala ti na grču srca mog, jer kad je grč popustio, moje srce je blaženstvo osjetilo… sad znam što ljubav je, kad te neko na dlanu drži, i usnama svojim miluje… uživam u njegovoj ljubavi, hranimo je riječima, djelima i dodirima… cijenim ga i volim, i voljet ću ga, dok god kuca srce ove voljene žene… plovim morem ljubavi koja bukti, jer koliko dugo trajat će, to moje srce saznat ne može… ali svaki dan ono moli se, da u ovom blaženstvu, zauvijek ostane… |
03.10.2007., srijeda
moje sve... on je...
 moje sunce, koje me obasjava i grije, kad je hladno i kad ne vidim ništa oko sebe… moja sreća, koja mi osmjeh na usne mami, i kad suze niz lice želi poteći… moj šećer, koji mi život sladi, kad je najkiseliji i najgorči… moja duga, koja mi svojim bojama krasi dane, kad je sve sivo i crno oko mene… moj leptir, koji me dotiče nježno poput pera, kad mi je nježnost najpotrebnija… moje srce, koje kuca za mene, kad moje tužno i slomljeno je… moje sve... on je, i kad mi je najteže i najgore, on je tu uz mene i voli me… |
