30.11.2010., utorak
mreža ljubavi...
 picture of unknown author koje plemenito biće, ili mu se divite ili ga prezirete, nema suzdržane sredine, neee glasno zavikala je, pustite neka svoju mrežu plete… nešto duboko u njoj nikad dalo nije, da osakate to divno stvorenje, svu tu ljubav i strpljenje, koju jedno biće u savršenstvo ulaže, da u sekundi drugi unište… toliko si mi se zapetljala u srce, riječima tim bez daha ostavio ju je, istovremeno izgubila se i našla se, jer da oko srca njegovog mrežu plete, nije isto što i u srce pustit je… u njemu svoj kutak našla je, nježno plete svoju mrežu ljubavi i sreće, bez prezira i straha da ju drugi unište, jer on joj se divi, za njega ona plemenito je biće… |
19.11.2010., petak
miris...
 picture of unknown author davno sam ga udahnula, da sam samo tada oči zatvorila, možda bih osjetila, možda bih prije srce čula… u kaos gomile uskočila, oči napinjala i tražila, ruke neumorno pružala, pogreška koja me boli koštala… možda je to Božja volja, jer ga duša izdahnut nije mogla, s vremenom od umora klonula, usred gomile tijelo polegla… teške kapke polako sklopila, rukama samu sebe zagrlila, duboko srcem udahnula, u kaosu miris njegov prepoznala… |
16.11.2010., utorak
u njemu pronašla sam te...
 picture of unknown author u njemu izgubila sam te, neumorno mislima držim te, ali kad me njegove ruke zagrle, tvoje riječi s njegovima stapaju se… zatvaram oči kad mi šapuće, pokušavam zadržat tvoj glas objeručke, ali dah njegov omamljuje me, tvoj glas u njegov pretvara se… riječi tvoje njegove usne zbore, toplinom glasa ježi mi svaki dio kože, nježnim dodirima snove mi ostvaruje, u njemu pronašla sam te… |
29.04.2010., četvrtak
ta riječ...
 picture of unknown author ta riječ toliko varljiva, koliko sam je samo puta izgovorila, a koliko puta u srce pustila, ne, više mi nije mila… poput stare tinte izblijedila, kao kaplja suze na užarenom kamenu isparila, više nije dobrodošla, ova vrata za nju su zatvorena… poput prijatelja koji te izdaje, tu je, ali mu duša više nikad ne vjeruje, plamenom strasti opekla je, a opeklina ostavlja vječne ožiljke… ta riječ toliko osakaćena, sad u kut stjerana je, muk se samo čuje, njeno mjesto tišina zamijenila je… |
27.02.2010., subota
dva broda, dva svijeta...
 picture of unknown author poput dva nepotopljiva broda, naizgled ista no potpuno različita, putnici im nisu na istim mjestima, nemaju istog kapetana… osjećaj nježan, sreća neizbrisiva, ponos neukrotiv, bol neizdrživa… razum krut, navika urođena, strast nezasitna, ljubav naivna… putnici su brodova, svako od njih želi da vlada, srce odlučuje, tko je na mjestu kapetana… na tren vodi ih ista struja, smireno plove jedno uz drugoga, no već slijedećeg trenutka, svaki svoj val hvata… |
